<aside>
U današnjem svijetu brze mode i prekomjerne potrošnje, suočavamo se s ozbiljnim izazovima koji utječu na našu budućnost. Brza moda, karakterizirana masovnom proizvodnjom jeftine odjeće i brzim izmjenama modnih trendova, stvara duboke probleme na nekoliko razina:
Upravo zbog ovih razloga potrebno je hitno preispitati naše navike kupovanja i nošenja odjeće te razmisliti o održivijim i savjesnijim rješenjima.
U nastavku možeš pročitati više o problemima uzrokovanim brzom modom.
Modna i tekstilna industrija imaju značajan utjecaj na okoliš i društvo. Od 2000-ih, modna proizvodnja se udvostručila i očekuje se da će se utrostručiti do 2050. Proizvodnja poliestera, osnovnog proizvoda jeftine brze mode, porasla je devet puta u posljednjih 50 godina. Ova brza proizvodnja je olakšana činjenicom da je odjeća postala jeftinija i lako se odbacuje nakon samo nekoliko nošenja, što pridonosi alarmantnoj razini otpada.
Sada kupujemo 60% više odjeće nego 2000. godine, ali te artikle čuvamo upola kraće. Pritisak stalnog nošenja nove odjeće doveo je do kulture prekomjerne potrošnje i rasipanja.
Svake godine 53 milijuna metričkih tona odbačene odjeće se ili spali ili završi na odlagalištima, što pridonosi daljnjem zagađenju okoliša. Sintetičkim tkaninama može trebati i do 200 godina da se razgrade, oslobađajući pritom metan, snažan staklenički plin.
slika preuzeta sa “Vogue”
Iz perspektive socijalne pravde, industrija brze mode uvelike se oslanja na izrabljivanu radnu snagu u zemljama u razvoju. Tvornički radnici često su nedovoljno plaćeni, preopterećeni i izloženi opasnim uvjetima, a mnogi žive u područjima zagađenima kemikalijama od bojanja tekstila. Od 75 milijuna tvorničkih radnika u svijetu, samo mali postotak zarađuje plaću od koje se može preživjeti.
Kako bi se odjeća proizvela brzo i jeftino, radnici u tvornicama - često žene i djeca - podnose iscrpljujuće radne dane i bijedne plaće koje ne pokrivaju osnovne troškove, uz okrutne radne i životne uvjete. U nekoliko proizvodnih zemalja, uključujući Bangladeš, Kinu i Indiju, minimalna plaća pokriva polovicu do petinu onoga što je obitelji potrebno za preživljavanje. U Bangladešu, radnici su plaćeni oko 33 centa po satu, dok je prosječna plaća u tvornicama u Indiji jedva 58 centi.
Radni uvjeti su loši, nehigijenski i nesigurni jer se velik broj tvornica nalazi u siromašnim zemljama sa slabim radnim zakonima i malom državnom kontrolom; kao rezultat toga, ako radnici pokušaju osporiti svoja prava ili radne uvjete, riskiraju gubitak posla. Radnici u tekstilnoj industriji moraju raditi 14 do 16 sati dnevno, sedam dana u tjednu, i trpjeti verbalno, a ponekad čak i fizičko zlostavljanje od strane upravitelja. Često su radnici izloženi štetnim tvarima dok rade bez dovoljno ventilacije. Nesreće i ozljede također su česte. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da se u industriji brze mode često iskorištava dječji rad.
Čak 51 država koristi dječji rad u barem jednom dijelu svojeg tekstilnog lanca opskrbe, a procjenjuje se da pola milijuna djece radi na proizvodnji pamuka. Djeca su prisiljena raditi u teškim uvjetima, bez adekvatne zaštite i obrazovanja, čime im se uskraćuje pravo na bezbrižno djetinjstvo i bolju budućnost.
slika preuzeta sa “Labour Behind Label”
<aside>
https://www.sustainyourstyle.org/en/whats-wrong-with-the-fashion-industry
https://www.commonobjective.co/article/child-labour-in-the-fashion-industry
https://goodonyou.eco/fast-fashion-facts/
(informacije na ovoj stranici preuzete su sa ovih izvora)
</aside>
